Došao je kraj još jedne godine, a u Šimićima to znači da je, osim blagovanja i pjevanja božićnih pjesama na „Stanici" (središnji seoski trg), došlo vrijeme za tradicionalnu nogometnu utakmicu između „Cestara" i „Selara", jedina dva kvarta u Šimićima. Ova lijepa tradicija započela je prije deset godina, od kada se između Božića i Nove Godine na oko 650 metara nadmorske visine uspinju igrači i navijači obiju ekipa. Jedni idu preko Matasovca, a drugi preko Omerovca usput određujući taktiku i iznenađenja za protivnike.
Došao je kraj još jedne godine, a u Šimićima to znači da je, osim blagovanja i pjevanja božićnih pjesama na „Stanici" (središnji seoski trg), došlo vrijeme za tradicionalnu nogometnu utakmicu između „Cestara" i „Selara", jedina dva kvarta u Šimićima. Ova lijepa tradicija započela je prije deset godina, od kada se između Božića i Nove Godine na oko 650 metara nadmorske visine uspinju igrači i navijači obiju ekipa. Jedni idu preko Matasovca, a drugi preko Omerovca usput određujući taktiku i iznenađenja za protivnike.
Po dolasku na mjesto okupljanja (Jurevića Njive) održana je molitva na grobu neimenovanog Posušaka, kojeg su prema kazivanju starijih mještana dočekali i mučki ubili partizani poslije Drugog svjetskog rata.
Iako rezultat utakmice ima sporedan značaj, valja spomenuti da je nakon žustre i beskompromisne borbe pobijedila momčad Selara rezultatom 4:3. Na sredini terena se vodila prava bitka između prekaljenih veznjaka Kade Pukića i Šurika koji je samo za ovu priliku došao iz Dubrovnika. Golove za ekipu Selara postigli su Jure Bazina 2, Jozo Šimić 1, Ivan Šimić 1, a za Cestare jedan gol je postigao Jerko Ilić, te dva gola Nidžo, koji je unatoč nakvašenom terenu još jednom pokazao zašto je danas najtraženiji malonogometaš Hercegovine.
Za Selare su još nastupili: Pipelja – vođa ekipe, Ivo Kemin, Robo Pukić, Joža Kemin koji je na kraju utakmice uz sveprisutnu euforiju klicao „Dovedite nam Bobanjare, može i Grab". Na žalost svih ljubitelja atraktivne igre i dobrog nogometa nije mogao nastupiti legendarni vratar Selara, nedovoljno oporavljeni Antonio Emanuel Šimić, poznatiji kao Sheki.
Na drugoj strani jaka momčad Cestara predvođena trojicom hercegovačkih doprvaka Nikolom, Ješom, Dariom Šimićem, potpomognuti iskusnim braničima Darkom Pukićem i Ivicom Šimićem, Kadom i Marijem Pukićem u sredini, zatim mladim napadačem Ikom Zucićem, te na kraju Igorom Šimićem – Popom, kao vođom ekipe, koji je sve učinio da „razmontira" suparnički napad. Kod Cestara zbog ozljede nije nastupio Križan Šimić, koji se oporavljao pripremajući janjetinu za druženje, koje je, uz „pokoju" čašu vina i karte, potrajalo duboko u noć.
Posebno treba pohvaliti navijače kojih je bilo puno i koji su se ove godine suzdržali od paljenja i bacanja pirotehničkih i drugih „rekvizita" na teren, čega su se najviše pribojavali vratari obaju sastava.
Opći je zaključak: „Bilo nam je lijepo, tradicija će se nastaviti!"
slika 1.
