U prošli petak, nakon punih 13 godina potekoše potoci niz Lojkića i Lukića mrginj te niz Matića ulicu. Ovaj put nisu popucale vodovodne cijevi nego se, kako mi stručnjaci kažu, u našem selu dogodila specifična pojava. Ona je odraz različitih dimenzija podzemnih šupljina i složenih protjecanja i u svezi sa hidrološkim minimumom i hidrološkim maksimumom. Pogađate! Vrila su provrila jer se zemlja napojila, sve podzemne tokove popunila i ne prima više.
Najviše vrila je izbilo u Šimićima (najprije ispod vrtala, a onda i iz samih vrtala) i u Pejića Dragi, u kojoj je jedno od izdašnijih vrila oduvijek bilo ispod Klitinjaka. Zanimljivo je još spomenuti o, u zadnje vrijeme, podjednakom vremenskom periodu izbijanja vrela u ovim zaseocima, a to je bilo 1984. godine, 1996. godine, i 2009. godine. Stariji mještani se također prisjećaju da je prije pedesetak godina vrilo skoro svake godine, i iz kuća, i iz pojata, da se prala roba na tim vrilima…
Za kraj, evo jedna zanimljiva pjesmica Mile Vlašić, sovićke pjesnikinje koja je odselila iz Sovića prije Drugog svjetskog rata:
KLJUČAJU IZVORI NADAHNUĆA
Iz kamena
Iz krša
Ključaju viri
Bistra izvorca
Mojega srca
