Zvonik u Bobanovoj Dragi su davne 1937. godine podigli mještani, na čast i slavu sv. Iliji, nebeskom zaštitniku ovoga mjesta. Zvonik je 1994. temeljito obnovljen, kojom prilikom je dograđena kapelica te su postavljeni kameni oltar (žrtvenik) i kip sv. Ilije. Kako bi ovo svetište bilo vidljivo te dostupno i noću tada je instalirana i rasvjeta. Međutim, prije otprilike 6 godina, nepoznati vandali su uništili električne instalacije i otuđili rasvjetna tijela, tako da je od 2003. ovaj sakralni objekt bio noću nevidljiv. Mjesna zajednica Sovići Donji je odlučila pokrenuti aktivnosti kako bi se rasvjeta na zvoniku u Bobanovoj Dragi ponovo stavila u funkciju. Međutim, osim nabave i postavljanja novih rasvjetnih tijela, veliki problem je bio neplaćeni dug za utrošenu el. energiju iz ranijeg perioda, koji je iznosio čak 2.800 KM.
Mjesna zajednica je ipak uspjela naći načina kako sanirati ove dugove i nabaviti potrebnu rasvjetnu opremu, te je zvonik uoči Uskrsa ponovno osvijetljen, na opće zadovoljstvo svih mještana Bobanove Drage.
Evo još nekoliko zanimljivosti:
Zvonik je izgrađen na ilirskoj gomili u Bobanovoj Dragi, koja je nastala otprilike 2.000 godina prije Krista. Ilirske gomile su mjesta na kojima su u to vrijeme sahranjivani ljudi, dakle groblja, a tadašnji stanovnici ovih područja – Iliri su imali običaj da svaki puta kada prođu pokraj groblja stave tamo po jedan kamen. Tako su nastale mnogobrojne ilirske gomile, koje se mogu vidjeti posvuda u našim krajevima. Ilirske gomile ipak nisu nastajale bez ikakvog reda, nego su Iliri pomno birali mjesta koja sunce najranije obasja i gdje se dnevna svjetlost najduže zadržava, kako bi, prema njihovom vjerovanju, sunce moglo ugrijati umrle.
Zvonik je izgrađen na ilirskoj gomili u Bobanovoj Dragi, koja je nastala otprilike 2.000 godina prije Krista. Ilirske gomile su mjesta na kojima su u to vrijeme sahranjivani ljudi, dakle groblja, a tadašnji stanovnici ovih područja – Iliri su imali običaj da svaki puta kada prođu pokraj groblja stave tamo po jedan kamen. Tako su nastale mnogobrojne ilirske gomile, koje se mogu vidjeti posvuda u našim krajevima. Ilirske gomile ipak nisu nastajale bez ikakvog reda, nego su Iliri pomno birali mjesta koja sunce najranije obasja i gdje se dnevna svjetlost najduže zadržava, kako bi, prema njihovom vjerovanju, sunce moglo ugrijati umrle.
