„Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje“.
Na današnji dan, na Veliki petak, rimokatolički vjernici diljem svijeta hode i hodili su za križem, za raspetim Kristom, promišljajući Njegovu gorku muku i smrt, pjevajući tužni plač njegove ožalošćene majke. Tako je bilo i u župi Gorica – Sovići, i ove godine, već trinaesti put. Od 1999. godine, svaki put se rijeka vjernika slije putem, cestom kroz cijelu župu, i hodi za križem.
Nakon Puta križa se pjeva Isusova muka, ljubi križ i prima sveta pričest. Vjernici ove i okolnih župa su danas ponovno, muškarci i žene, veliki i mali, bili jedno. Svi za Njegovim križem i svi sa vlastitim križevima u srcu. Na kraju korizme svi sa strepnjom i tugom ali i sa iščekivanjem u pobjedu života nad smrću. Kako li je samo teško bilo prvi put, hoditi za Njim a ne znati ono za što je došao?
„Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje“.
Na današnji dan, na Veliki petak, rimokatolički vjernici diljem svijeta hode i hodili su za križem, za raspetim Kristom, promišljajući Njegovu gorku muku i smrt, pjevajući tužni plač njegove ožalošćene majke. Tako je bilo i u župi Gorica – Sovići, i ove godine, već trinaesti put. Od 1999. godine, svaki put se rijeka vjernika slije putem, cestom kroz cijelu župu, i hodi za križem.
Nakon Puta križa se pjeva Isusova muka, ljubi križ i prima sveta pričest. Vjernici ove i okolnih župa su danas ponovno, muškarci i žene, veliki i mali, bili jedno. Svi za Njegovim križem i svi sa vlastitim križevima u srcu. Na kraju korizme svi sa strepnjom i tugom ali i sa iščekivanjem u pobjedu života nad smrću. Kako li je samo teško bilo prvi put, hoditi za Njim a ne znati ono za što je došao?
Evo danas, znamo. Ali se opet teško oteti tuzi dok se gleda taj križ. Iako znamo da je On bio i ostao naš prijatelj, dao život za nas.
Vjernici župe Gorica – Sovići su nosili križ diljem župe, svatko od njih kroz svoj zaseok. I čast je ga nositi. Od Bobanove Drage, sela na početku župe idući od Gruda prema Imotskome, sve do Gorice. Počevši od tisućljetne Gomile u Bobanovoj Dragi čiji stećci govore o davnim vremenima i skrivaju kosti nečijih predaka, na kojoj je sagrađen Zvonik svetog Ilije, gromovnika. Sve do Gorice i župne crkve svetog Stjepana Prvomučenika, koji je od svih svetaca prvi krvlju posvjedočio. Brojni vjernici su se i priključivali putu, kako je križ išao.
Još jednom treba zahvaliti Bogu i na lijepom vremenu koje je omogućilo miran hod.
Ne treba zaboraviti niti PU Grude te i njima zahvaliti na regulaciji prometa kroz okolna mjesta, kao i svima drugima koji su omogućili da Put križa prođe dostojanstveno. A dalje, dok je Božje pomoći i vjernika, križ će opet ići i vjernici za njim, istim putem, s istim ciljem, promišljanjem Njegove muke i smrti.
