U Sovićima održan uskršnji bal

Na uskršnji ponedjeljak je u Sovićima nakon 8-godišnje stanke održan treći po redu uskršnji bal Sovićana i Goričana, ovoga puta u organizaciji udruženih snaga K.U.D.-a "Sovići", Mjesne zajednice Sovići Donji i Bratovštine sv. Stjepana prvomučenika. Školska dvorana je bila prepuna zainteresiranih mještana svih generacija, koji su s užitkom odgledali folklorni program K.U.D.-a i Bratovštine. Nakon folklornih izvedbi zasvirao je bend kojega je za ovu prigodu okupio Brane Boban, a kulturno-umjetnički program je završen recitacijama. Posjetitelji ove manifestacije su osim u pjesmi i plesu imali priliku uživati i u domaćim delicijama pršutu, siru, vinu i domaćim kolačima, koje su za ovu prigodu priredile sovićke domaćice.

 

Ovakve manifestacije kod mladeži bude radost i veselje, a kod starijih nostalgiju i sjećanja na davno prošla vremena. Kad je već riječ o davno prošlim vremenima, valja nam se načas vratiti u doba s kraja 19. i početka 20. stoljeća, kada je dosta ljudi iz naših krajeva odlučilo poći put Amerike, ne bi li na taj način riješili nagomilane životne probleme uglavnom prouzročene strašnom neimaštinom. Dakako, u Ameriku se tada moglo putovati jedino brodovima, a putovanja su nerijetko trajala i po 30 dana. U to vrijeme svi putnički brodovi koji su putovali iz Europe u Ameriku su obavezno morali pristati na otok Ellis, koji se nalazi u neposrednoj blizini New Yorka. Tamo se obavljala zdravstvena kontrola svih imigranata, a oni koji su prošli kontrolu bili bi upisivani u useljeničke knjige, te bi samim time dobili i odobrenje da stupe na američko kopno.

Kroničari iz toga vremena su zabilježili kako se na dokovima New Yorka povremeno čula vrlo neobična i glasna pjesma, njima nerazumljiva, načas vesela i zvonka, a već idući trenutak puna tuge i gorčine.
Naravno, radilo se o gangi, koju bi naši momci uvijek ponosno zapjevali po ulasku u Ameriku, nakon čega bi se međusobno ispozdravljali te samostalno ili u manjim grupama pošli svaki na svoju stranu u nepoznato.

Povucimo paralelu između toga vremena i doba u kojemu živimo, te pokušajmo izvući bitni zaključak.
Dakle, naši pradjedovi su prije 100 i više godina s ponosom u New Yorku pjevali gangu, a danas nažalost postoji nemali broj Hercegovaca koji bi se sramili zapjevati gangu u Zagrebu, glavnom gradu svih Hrvata.

Moramo se zapitati zašto je to tako i što se to s nama događa?
Prije svega valja nam znati da su u posljednjih 15-ak godina strahovito ojačale snage koje pod svaku cijenu žele uništiti klicu zdravoga hrvatstva, a te snage su označile upravo Hercegovinu i dalmatinsku Zagoru kao glavnu, iako ne i jedinu, metu svojih napada.
Razni Kuljiši, Latini, Pusići, Mesići i još nekolicina novinarskih i političkih nakaza su samo sluge nama nepoznatog gospodara, koji je izabrao vrlo lukave i podle metode napada na ugled i tradiciju našeg naroda. Vještim izokretanjem činjenica i uz korištenje moćnih medija Hercegovcima se sustavno nameće tobožnja krivnja za mnoga zla koja su snašla Hrvatsku u zadnjih stotinjak godina, što uz sustavno blaćenje i omalovažavanje naših vrednota kod naših ljudi postupno stvara kompleks niže vrijednosti, što osobito dramatično pogađa mladež.

Kako se boriti protiv ovoga zla?
Jedini adekvatan odgovor na ove gnjusne napade te način da se ovo zlo suzbije i porazi, jest djelovanje na polju kulture, s ciljem sačuvanja i prenošenja na mlađe naraštaje  pozitivnih tradicijskih vrijednosti koje je naš narod stvarao punih 14 stoljeća, koliko vremena vremena mi ovu zemlju zovemo svojom. Prenošenje tih tradicijskih vrijednosti na mladež je od ključnog značaja za opstojnost našeg identiteta, te ćemo tako na najbolji mogući način našoj djeci pokazati da se ne trebaju stidjeti svojih korijena i običaja, nego baš poput naših pradjedova s ponosom to isticati u domovini i bilo gdje u svijetu. 

 

Ostale slike sa uskršnjeg bala možete pogledati u fotogaleriji.